среда, 29. август 2012.

Tuga, praznina ili ništa

Nije to velika tuga. Kad bolje razmislim, nema je, nisam tužan, alli me nešto tišti. Nije to tuga o kojoj se pišu romani, pesme, snimaju filmovi, izvode pozorišne predstave. To je tuga koje defakto nema, ali je osećaš celim bićem.
Sjeban sam. Malaksalo se osećam. Nervira me prašina na ručnom satu koji nisam pipnuo dva dana. Znoj mi se ulepio na dlanovima. Vrat me boli. Usta peku od sinoćnjeg duvana, a govno crno kao ugalj od vina koje sam do jutra nalivao u sebe.
Svestan sam da se neće desiti ništa, a to Ništa uporno iščekujem. Nedelja nije dosadan dan. Dosadan dan je prazan dan.
Ne znam šta bih još mogao da ti napišem i kažem. Mozak mi je na četrdeset odsto. Ako te neko nekad bude pitao kako si, a ti se osećaš ovako, daj mu da pročita ovih desetak rečenica ili ga jednostavno oteraj u pizdu materinu.