четвртак, 14. новембар 2013.

Nejasan svet

I

Ti ne shvataš korake,
ali zato shvataš let.
Razumeš trenutke,
ali ti je nejasan svet.

Ko su ljudi, pitaš se
dok čekaš neke nove ruke,
da miluju ti obraz
i odvedu te iz buke.

Nemoj reći nikom ništa,
otrgni se praznom hodu.
Oboji usne, pusti kosu
i trči u slobodu!

II

Oboji ivičnjake dok trčiš
raširenih ruku,
zagrli vazduh i vetar i sve
što je na tvom putu.

Ukradi tek procvetalu lipu
i žutu svetlost lampe.
Ostavi otisak dlana
na staklu prljavog automobila
i trči.

U trku, baci novac nesrećnom prosjaku.
Nasmejaće se raznizanim osmehom
i cigaretom u zubima.
I kupiće vodku.
Napiće se i slaviće tvoju dobrotu.

Strgni šal sa vrata
i podigni ga iznad glave.
Dok ga vetar vijori kao zastavu,
ti shvataš da tvoje su tuge - male.
I zato trči!

Rukama podigni lišće,
nogama prašinu,
dahom napravi maglu - i trči!
Kada se slegne prašina i magla izgubi,
ljudi će biti drugi.

III

Zagrli sećanje i sa imenom zaspi
na vetru ili kiši, u toploj sobi.
Osmeh svome snu, neštedeći, naspi
da greje ti dlan, kožu i oči.

IV

Ti ne shvataš korake,
ali zato shvataš let.
Razumeš trenutke,
ali ti je nejasan svet.